EIA: Što je to?
Published about 2 months ago in News

EIA: Što je to?

Cjelovita, virusna bolest koja se prenosi krvlju i pogađa konje, bez cjepiva ili lijeka, koja zahtijeva strogi nadzor, biološku sigurnost i kontrolu vektora kako bi se spriječila transmisija i zaštitile konjske populacije.

Profile picture of Martina Osmak
Martina Osmak
Director of Marketing

Equine Infectious Anemia (EIA) je trajna i globalno rasprostranjena virusna bolest konja koja i dalje predstavlja značajne izazove za industriju konja. Karakterizirana intermittentnim kliničkim epizodama i doživotnom infekcijom, EIA zahtijeva budan pristup nadzoru, dijagnostici i biološkoj sigurnosti. Ovaj članak pruža sažet, ali sveobuhvatan pregled etiologije, kliničke prezentacije, dijagnostičkog pristupa i strategija kontrole za stručnjake uključene u zdravlje i upravljanje konjima.

Etiologija i patogeneza

EIA uzrokuje virus koji ostaje u tijelu konja tijekom cijelog života, čineći životinju dugoročnim nositeljem. Virus se množi u određenim bijelim krvnim stanicama, posebno tijekom groznice, što dovodi do simptoma poput anemije, niskog broja trombocita i groznice. Imunitet konja napada zaražene krvne stanice, što može uzrokovati oticanje organa i daljnje oštećenje. Iako imunološki sustav može privremeno kontrolirati virus, često se pojavljuju nove verzije virusa koje tijelo više ne prepoznaje, što dovodi do ponovljenih epizoda bolesti.

Epidemiologija i prijenos

EIA se nalazi kod konja diljem svijeta i najčešće se širi putem insekata koji sišu krv poput konjskih muha i muha jelena, koji prenose virus s jednog konja na drugog. Rizik od širenja raste u toplim, vlažnim područjima s puno insekata i bolesnih konja. Virus se također može širiti ljudskom aktivnošću, poput ponovne upotrebe kontaminiranih igala ili instrumenata, što čini strogu higijenu vrlo važnom. Iako se virus uglavnom nalazi u krvi, može se naći i u drugim tjelesnim tekućinama tijekom aktivne infekcije, a u rijetkim slučajevima može se prenijeti s majke na ždrijebe ili zrakom ako konj jako krvari.

Klinička prezentacija

Klinički znakovi EIA su varijabilni i ovise o faktorima domaćina, soju virusa i fazi infekcije. Bolest se klasično pojavljuje u tri faze:

  1. Akutna faza (1–3 dana): Karakterizira je groznica, letargija, trombocitopenija i anemija. Ovi znakovi mogu biti suptilni i prolazni.

  2. Kronična faza: Intermittentne epizode groznice, anemije, žutice, petehija, atrofija mišića i edem ovisan o položaju. Kliničke relapsi mogu biti izazvani stresom ili sekundarnim infekcijama.

  3. Nejasno stanje nositelja: Većina zaraženih konja na kraju ulazi u ovu fazu, izgledajući klinički normalno, ali ostajući viremična i sposobna prenositi virus.

Rijetki slučajevi EIA mogu uzrokovati iznenadnu i tešku bolest koja dovodi do smrti. Nakon smrti, pogođeni konji često pokazuju znakove unutarnjeg krvarenja i povećanih organa.

Dijagnostika

Budući da su simptomi EIA nejasni i slični drugim bolestima, dijagnoza se oslanja na krvne testove koji otkrivaju antitijela na virus.

  • Coggins test (agar gel imunodifuzija): Zlatni standard za serološku dijagnostiku.

  • ELISA testovi: Pružaju brze rezultate, ali mogu dati lažno pozitivne rezultate. Svi ELISA-pozitivni rezultati moraju se potvrditi putem Coggins testa.

  • Western blot: Može se koristiti u slučajevima sukobljenih rezultata testova.

  • PCR: Pruža visoku osjetljivost, ali možda neće otkriti virus u nejasnim nositeljima s niskom viremiom. Nije rutinski dijagnostički alat.

Većina konja razvija otkrivena antitijela unutar 45 dana nakon infekcije, ali u nekim slučajevima može trajati do 90 dana. Testiranje previše rano—unutar prvih 10 do 14 dana—može ne pokazati pozitivan rezultat čak i ako je konj zaražen.

Postupak i prognoza

Trenutno nema antivirusnog liječenja ili vakcine za EIA. Zaraženi konji postaju doživotni nositelji i predstavljaju trajni rizik za druge konje.

Mogućnosti upravljanja uključuju:

  • Evakuacija, koja se često preporučuje kako bi se spriječilo daljnje širenje.

  • Trajna karantena, s strogo izoliranim minimalnim udaljenostima od 200 jardi (otprilike 180 metara) od drugih konja. Ovaj pristup može biti logistički i ekonomski nepraktičan u većini konjičkih operacija.

Potporna njega općenito se ne provodi, s obzirom na rizik od daljnjeg prijenosa i nedostatak terapeutske učinkovitosti.

Prevencija i kontrola

Učinkovita kontrola oslanja se na višeslojni pristup:

  • Godisnje serološko testiranje, posebno u endemskim područjima ili populacijama u riziku.

  • Testiranje prije uvođenja: Svi novi dolasci u objekt trebaju biti testirani na EIA prije integracije.

  • Kontrola vektora: Implementacija mjera kontrole muha (npr. repelenti, sanitarna zaštita okoliša, uklanjanje stajskog gnojiva i fizičke barijere).

  • Strogi higijenski protokoli: Koristite sterilne igle i šprice za svaku injekciju, temeljito dezinficirajte svu opremu između korištenja i izbjegavajte dijeljenje opreme ili alata za njegu.

  • Nadzor na događanjima: Zahtijevati dokaz o nedavnim negativnim rezultatima EIA testiranja za konje koji sudjeluju u natjecanjima ili putuju između objekata.

EIA je bolest koja se mora prijaviti u mnogim jurisdikcijama. Brzo prijavljivanje i postupci karantene su esencijalni za suzbijanje epidemija.

Zoonotski potencijal

EIA nije prenosiva na ljude. Nema dokaza o zoonotskom riziku povezanom s EIAV-om.

Zaključak

Equine Infectious Anemia ostaje ozbiljna prijetnja zdravlju konja i industrijskim operacijama širom svijeta. Unatoč napretku u dijagnostici, odsutnost učinkovitog liječenja ili cijepljenja naglašava važnost rigorozne prevencije, nadzora i praksi biološke sigurnosti. Rano prepoznavanje, stroga higijena i informirane odluke o upravljanju ostaju najučinkovitiji alati za ublažavanje utjecaja ove bolesti.

Izvori: