Spašavanja, stečajevi i prekršena obećanja: američki poljoprivrednici osjećaju posljedice Trumpovog trgovinskog rata

Gorka žetva: Kada carine postanu problem

Ove jeseni na Srednjem zapadu, kombajni rade — ali ispod zlatnih polja, tjeskoba je duboka. Za mnoge farmere, žetva 2025. godine nije samo pitanje prinosa; to je pitanje preživljavanja. Obnovljeni trgovinski rat predsjednika Donalda Trumpa s Kinom pretvorio je srce Amerike u središte ekonomskog sukoba koji duboko pogađa ruralne živote.

Bjela kuća je obećala novi paket pomoći — negdje između 10 milijardi i 14 milijardi dolara — kako bi ublažila udar od kolapsa izvoza i naglog porasta proizvodnih troškova. Trump tvrdi da će isplate biti financirane putem “novca od carina” prikupljenog iz Kine, hvaleći ovaj potez kao patriotsku reinvesticiju u američku poljoprivredu.

Ali za farmere na terenu, olakšanje se čini više kao flaster na ranu od metka.

“Želimo tržišta, a ne pakete pomoći,” rekao je Matt Rehberg, potpredsjednik Udruge soje iz Wisconsina. “Ne možete planirati svoju budućnost oko političkih izjava.”

Kolaps cijena, porast troškova

Matematika se ne slaže za uzgajivače. Cijene kukuruza su pale na oko 4 dolara po bušelu — otprilike razina isplativosti za mnoge farme — dok su cijene soje opale gotovo 40% od 2022.. U međuvremenu, troškovi gnojiva, sjemena i goriva porasli su više od 30% u samo pet godina.

“Sve je teže uskladiti brojke,” rekao je farmer iz Wisconsina Zac Soltvedt. “Cijene kukuruza neprestano padaju, ali troškovi uzgoja samo rastu.”

Nedavna anketa koju je provela Nacionalna udruga uzgajivača kukuruza pokazala je da gotovo polovica farmera vjeruje da je SAD na rubu krize u poljoprivredi.

I bol se odražava u podacima: 93 bankrota farmi prijavljena su u drugom kvartalu 2025., gotovo dvostruko više nego prošle godine, prema Saveznoj rezervoarnoj banci u Minneapolisu.

Posljedice trgovinskog rata: Kina okrenula leđa

Desetljećima je Kina bila najveći kupac američke soje — kupujući gotovo polovicu američkog izvoza. No nakon što je Peking uveo uzvraćajuće carine do 34% na američku soju, to tržište gotovo je nestalo.

“Nikada nismo povratili izgubljenu poziciju iz prvog trgovinskog rata,” rekao je Rehberg. “Kina je otišla kupovati drugdje — uglavnom u Južnu Ameriku.”

Doista, kineski kupci su sada Brazil učinili svojim primarnim izvorom soje, ostavljajući američke farmere s neprodanim zalihama. Za neke, gubici iznose čak 60 dolara po hektaru.

Čak i Trumpova vlastita ministrica poljoprivrede, Brooke Rollins, priznaje da je situacija teška. Potvrdila je da administracija istražuje paket pomoći “financiran kroz prihod od carina koji sada dolazi u Ameriku.” No također je okrivila prethodnu administraciju za “gubitak pristupa tržištu,” dok je obećala da Trumpov tim obnavlja trgovinske odnose “kao nikada do sada.”

Politika boli

Iza kulisa, politika je zamršena kao korijen soje na polju u Iowi. Moćne lobističke grupe za poljoprivredu i republikanski zakonodavci — mnogi iz farmerskih država — vrše pritisak na administraciju da djeluje brzo.

“Prikupili smo puno novca,” rekao je Trump prošlog mjeseca iz Ovalnog ureda. “Osigurat ćemo da naši farmeri budu u odličnoj formi.”

Ipak, čak i unutar njegove stranke, sumnja ostaje. Neki republikanci upozoravaju da bi korištenje prihoda od carina za izravne isplate moglo politički izazvati kontraefekat — ili čak naići na protivljenje Vrhovnog suda ako se carine same proglase nezakonitima.

U međuvremenu, farmeri ostaju bez vremena. Savezno zatvaranje vlade usporilo je isplate USDA i poljoprivredne kredite, ostavljajući mnoge bez novca koji im je potreban za plaćanje sljedeće sezone sjetve.

“To je samo razočaranje,” rekao je farmer iz Iowe Stu Swanson, koji čeka isplate za program očuvanja. “Šaljemo ljude u Washington da rade za nas — a ne da nas zatvore.”

Paketi pomoći ne mogu kupiti stabilnost

Ovo ne bi bio Trumpov prvi spas farmi. Tijekom svog prvog mandata, podijelio je 23 milijarde dolara pomoći kada su carine izazvale sličan kolaps tržišta. No stručnjaci kažu da isplate ne rješavaju osnovni problem — samo odgađaju neizbježno.

“Paketi pomoći ne mogu obnoviti izgubljena tržišta,” rekao je profesor poljoprivredne politike Jonathan Coppess s Univerziteta Illinois. “Mogu zapravo pogoršati situaciju ako visoki troškovi ostanu i tržišta se ne vrate.”

Stvarnost je da većina farmera radije prodaje svoje usjeve nego prima državne čekove. “Ne volimo milostinju,” rekao je uzgajivač soje iz Iowe Robb Ewoldt. “Radije bismo to postigli vlastitim rukama.”

Ipak, za mnoge, izbor ove zime nije ideološki — već egzistencijalan.

“Ako paket pomoći ne dođe,” rekao je jedan farmer iz Nebraske, “neki od nas neće dočekati proljeće.”

Krhak budućnost

Farmeri su preživjeli poplave, suše i kolapse cijena prije. No ovaj put, oluja je politička — i preoblikuje krajolik ruralne Amerike.

Dok Trump ponavlja svoju trgovinsku viziju “Amerika na prvom mjestu”, farmeri koji su mu pomogli da se vrati u Bijelu kuću ostavljeni su da se pitaju hoće li ta odanost biti nagrađena — ili su postali kolateralna šteta u globalnoj igri s visokim ulozima.

Za sada, žanju dobre usjeve pod čistim nebom, ali raspoloženje je daleko od sunčanog.

To je gorka žetva — jedna u kojoj preživljavanje ne ovisi o tlu, već o Washingtonu.

Izvori: