Ono što oko kupuje

Nitko nikada nije kupovao meso naslijepo. Otkad postoje tržnice, kupac je prije nego što se rastane od novčića radio isto: nagnuo bi se, pogledao, ponekad pritisnuo prstom. Mesar bi podigao slabinu prema svjetlu i okrenuo je, jer je znao — svi su znali — da čovjek prvo kupuje očima, a tek onda knjigama. Povjerenje počinje kao pogled.

Htjeli smo znati je li ta deset tisuća godina stara navika preživjela selidbu na internet, pa smo napravili neromantičnu stvar i pogledali podatke.

Preživjela je. I to sasvim ugodno. Na MeatBorsa platformi, oglas sa fotografijama pokreće otprilike šest puta više razgovora s kupcima nego oglas bez fotografija. Ne šest posto više. Šest puta. Ista kutija istog proizvoda, po istoj cijeni, prelazi iz "proskrolano" u "hajdemo razgovarati" isključivo na snazi jedne jedine slike.

Što, kad se bolje razmisli, uopće nije iznenađenje. Kupac koji skrola kroz stotine ponuda radi točno ono što je njegov djed radio u gradskoj tržnici, samo brže i palcem. Ne može se nagnuti i pritisnuti prstom. Fotografija jest to naginjanje. To je vaša slabina podignuta prema svjetlu. Oglas bez fotografije nije neutralan — to je štand s napola spuštenim roletama, a kupci, sasvim razumno, prolaze dalje.

Lijek ne košta ništa i traje otprilike minutu. Otvorite svoj oglas, dodajte jednu ili dvije fotografije stvarnog proizvoda — prave kutije, pravog reza, poštenog osvjetljenja — i napravili ste internetski ekvivalent okretanja mesa prema kupcu. Ne treba vam studio. Treba vam da kupac vidi da iza cijene stoji nešto stvarno.

Ovo spominjemo ne zato što smo romantični kad je riječ o fotografiji, nego zato što pratimo brojke, a brojke su ovdje neuobičajeno jasne. Dobro meso se dobro fotografira. Sivo meso se pošteno fotografira. U svakom slučaju, kupac ga radije želi vidjeti nego nagađati.

Oko i dalje ima prvi glas. Dajte mu nešto za pogledati.